prof. art. Massimo Brajković
Kontakt: mabrajko(at)unipu.hr
Nastava: Raspored nastave
Konzultacije: Raspored konzultacija
Ispiti: Raspored ispita
Massimo Brajković, rođen je 1. kolovoza 1955. godine u Rovinju. Osnovno glazbeno obrazovanje započinje u Rovinju, zatim nastavlja u srednjoj glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Puli gdje završava 1974. godine tri odjela: klavir, harmoniku i teoretsko-nastavni odjel. Studij kompozicije upisuje u Ljubljani na Akademiji za glasbo u klasi prof. Danijela Škerla te klavir u klasi prof. Marjana Lipovška. Diplomirao je 1978. godine s izvrsnim uspjehom i stekao zvanje akademski glasbenik-komponist. Već kao mladi skladatelj i student privukao je na sebe pozornost publike i glazbene kritike te je primio i najveće priznanje-Prešernovu nagradu. Svojom suvremenom skladateljskom tehnikom privukao je pozornost brojnih izvođača, kao i ansambala.
Kao voditelj i nastavnik glazbene škole u Rovinju zaposlio se 1979. godine. Na Pedagoški fakultet u Puli prelazi 1982. godine. Od 1982. u zvanju je predavača, od 1987. u zvanju je docenta, a u zvanju izvanrednog profesora na Filozofskom fakultetu u Puli djeluje od 1998. U zvanju redovitog profesora na Odjelu za glazbu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli djeluje od 2004. godine i predaje kolegije: Glazbeni oblici i stilovi, Aspekti suvremene glazbe i Osnove kompozicije. Od 2002. do 2007. godine obnašao je dužnost prodekana. Godine 2009. stekao je umjetničko-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju.
Osim pedagoškog rada bavi se skladanjem različitih glazbenih oblika za raznovrsne sastave kao i elektroničkom glazbom koju je osobito istraživao. Djela su mu izvedena na brojnim koncertima kod nas i u svijetu te na radio i televizijskim postajama. Djela su izvođena na: Moskovskoj jeseni (2007), Muzičkom biennalu Zagreb (2009), Međunarodnoj glazbenoj tribini u Opatiji i Puli, Pulskom ljetu, Zajčevim danima, Međunarodnim susretima komorne glazbe u dvorcu Gressoney u Milanu, Osorskim glazbenim večerima, Rovinjskom ljetnom festivalu i na Smaregliani te na koncertima u Beču, Eisenstadtu, Cagliariju, Veneciji, Torinu, Cluju-Napoci u Rumunjskoj, Zagrebu, Ljubljani, Osijeku, Varaždinu, Portorožu, Poreču i Rijeci, a interpretirali su ih orkestri kao što su Slovenska filharmonija, Zagrebačka filharmonija, Hrvatski komorni orkestar, Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, Simfonijski orkestar Istarskoga narodnog kazališta u Puli, Ansambl "Cantus" i dr. Spomenute orkestre vodili su priznati dirigenti: G. Pehlivanian (USA), Z. Hačko (USA), P. Dešpalj, M. Homen, S. Britvić, B. Šipuš, T. Fačini, N. Matošević (HR) i dr. Od komornih sastava ističu se izvođači njegovih djela: Solisti Moskovske filharmonije, Zagrebački puhački ansambl, Playel trio (Beč), Istarski solisti, Eneo kvartet (Rijeka), Klarinetski trio "Arciboldo"(Venezia), Nuovo trio Faure (Milano), Acoustic project. Od značajnih solo interpreta Brajkovićevih djela izdvojit ćemo: H. Haas (Slovenija), V. A. Muntjan (Rusija), L. Sello, S. Casaccia, G. Blasco (Italija), A. Kacjan, P. Calligaris (Slovenija), R. Luque, V. Vidović, K. Markotić, M. Kuhar, M. Škarić, I. Gašparović (HR) i mnogi drugi.
Godine 1998. Baletni studio Istarskoga narodnog kazališta priredio je njegov plesni teatar Mosaico istriano, a u okviru 39. međunarodne glazbene tribine 2002. godine, Ansambl Liberdance iz Zagreba praizveo je njegovu Priču iz Rovinjske šume. Pored spomenutih glazbeno-scenskih djela ističe se i glazba za dramu Danila Kiša"Grobnica za Borisa Davidovića "koja je praizvedena u "Mađarskom državnom kazalištu "Cluj-Napoca (Rumunjska) 2008. godine u režiji R. Raponje. Autorski koncerti njegovih djela priređeni su u Puli (1986., 1991., 1995.), Ljubljani (1987.), Pazinu (1993.) i Rovinju (1988., 1992., 1998.). Prilikom obilježavanja 20. obljetnice stvaralačkog rada Grad Rovinj priređuje mu autorsku večer s njegovim orkestralnim skladbama u izvođenju Simfonijskog orkestra Hrvatske radio-televizije pod ravnanjem maestra Miroslava Homena. U okviru 41. međunarodne glazbene tribine 2004. promoviran je nosač zvuka Massima Brajkovića iz serije autorskih CD-a Hrvatski suvremeni skladatelji u izdanju Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatske radio televizije na kojem su trajno zapisana recentna orkestralna djela. Također u okviru Međunarodne glazbene tribine u Puli 2009. promoviran je njegov najnoviji nosač zvuka pod nazivom "Massimo da camera" u izdanju Hrvatskog društva skladatelja i Cantus-a, na kojem su trajno zapisana recentna djela za komorne sastave.
Kao prodekan za znanost unutar svog fakulteta zauzima se za otvaranje novih umjetničkih studija, prije svega za otvaranje Studija klasične harmonike.
Nagrađene skladbe: 1979. Prešernova nagrada za Sonatu za fagot i glasovir; 1988. Istria nobilissima za Istarska zvona; 1989. Istria nobilissima za Quintetto in sette; 1990. Istria nobilissima za Baladu za rog i glasovir; 1991. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske za Intrada marinaresca i Campane istriane; 1992. Istria nobilissima za Koncertnu uvertiru, 1993. Istria nobilissima za Rondó capriccioso; 1994. Istria nobilissima za Mutationes extremae noctis; 1998. Medalja grada Rovinja za promicanje glazbene kulture za Mosaico istriano (balet); 2001.Istria nobilissima za Koncert za flautu, fagot i gudački orkestar., 2006. Istria nobilissima za Recitativo concertante, 2009. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske za Capriccio in bitinada.
Kompaktne ploče: Kontrasti, Mosaico istriano; Prvi autorski CD: Mosaico istriano; Fantasia pergolana-L’estro musicale rovignese; Glazba za film o A. Motovunjaninu; Suita mediterranea – Smaregliana; Drugi autorski CD: Priča iz rovinjske šume; Treći autorski CD Suvremeni hrvatski skladatelji Massimo Brajković - In mutationes; Grobnica za Borisa Davidovića; Četvrti autorski CD: Massimo da camera; Glazba za komediju Marina Držića"Dundo Maroje"; Glazba za komediju Williama Shakespearea "Mletački trgovac".