Zadovoljna sam stupnjem znanja profesora koji su mi predavali te sam naučila puno zanimljivih stvari na Erasmusu na Muzičkoj akademiji u Gdansku i u Bratislavi. Oba grada su izuzetno lijepa, ali kod Bratislave je prednost ta što je blizu grada Beča koji je centar kulture i vrlo značajan grad za mene kao glazbenicu.

Što se tiče studiranja u Gdansku, dom u kojem sam bila smještena je u sklopu Muzičke akademije i izuzetno je uredan i čist za razliku od onoga u Bratislavi. Dom u Bratislavi u kojem smo smješteni izuzetno je loš i prljav te uvjeti za život u njemu i nisu na nekom nivou, a stipendija ne pokriva troškove iznajmljivanja stana čija se cijena kreće otprilike 600 eura na mjesec. S obzirom kako se i cijene menze kreću otprilike 2,50 eura za obrok,  a smijete koristiti ISIC karticu samo dva puta dnevno na obroke cijena je duplo skuplja nego u menzi u Puli za čiji obrok plaćate manje od 1 eura. Stipendija za Poljsku pokrivala je kompletne troškove života za razliku od stipendije za Slovačku u kojoj je standard puno viši. S obzirom kako mi je pri odabiru Erasmusa najbitnije bilo pronaći grad i ustanovu koja će me prezentirati kao koncertnog izvođača i za Muzičku akademiju u Gdansku i u Bratislavi sa sigurnošću mogu reći da su ispunile moje kriterije i da sam svirala puno više koncerata i naučila puno više nego na matičnoj ustanovi. (studentica Martina Jembrišak, Muzička akademija).

Nakon godina odlazaka na predavanja, truda, učenja, ispita, svoje studiranje odlučila sam 'završiti u stilu' te sam se odlučila za posljednji semestar akademske godine 2015./2016. u Španjolskoj, točnije u Almeriji. Zašto Španjolska? Zbog jezika, dobrih iskustava mojih prethodnika, ali i jednostavno jer je to – Španjolska. Sve što je potrebno jest izraziti želju i taj pothvat, uz veliku potporu naših profesora i koordinatora, postaje najbolje iskustvo života. Nakon ispunjavanja papirologije i prijave na natječaj, potrebno je pričekati rezultate i avantura započinje.

Svako novo iskustvo, svaki početak donosi neizvjesnost, uzbuđenje, ali ono što treba znati – nikad niste sami, sve što treba jest pitati. To je ujedno bio i moj prvi doživljaj razmjene studenata. Svako moje pitanje nailazilo je na trenutni odgovor i rješenje. Profesori i koordinator za međunarodnu razmjenu našeg Fakulteta, spojili su me sa drugim studentima koji su iskusili razmjenu u Španjolskoj, ali i sa stranim studentima koji su dolazili na Erasmus razmjenu na naš Fakultet. Pitanje smještaja riješila sam putem Facebook stranice ESN Erasmus Almeria gdje sam jednostavno postavila upit. Navedena grupa bila je stvorena od strane organizacije ESN Almeria koja se na odredištu brine o dolaznim studentima Erasmusa. Što se tiče bilo kojeg pitanja, pa i zdravstvenog, uvijek će netko priskočiti dati odgovor ili rješenje. Čak ni povremena jezična barijera nije predstavljala problem.

Iduće pitanje koje je studentima velika nepoznanica, ali i najvažnije pitanje – studiranje, tj., dio koji se odnosi na studiranje na stranom jeziku. Nastava, bilo na engleskom ili španjolskom jeziku, organizirana je na način da Erasmus studenti slušaju predavanja zajedno sa studentima Sveučilišta u Almeriji. To je vrlo velika prednost s obzirom da studenti Sveučilišta pomažu međunarodnim studentima sa bilo kojim pitanjem ili problemom,  od upućivanja u sustav predavanja i korištenje e-learninga do izvršavanja obveza na predavanjima i izvan predavanja. Prvi dojam koji mi je ostavio veoma veliki utisak jest odnos studenata i profesora. Studenti profesore smatraju svojim mentorima, osobama koje im pružaju znanje, a profesori ponekad dozvoljavaju čak i obraćanje imenom, naravno uz poštivanje autoriteta. Vrlo često smo znali organizirati predavanja izvan redovnog termina, i to na inicijativu studenata, kako bi se objasnile nepoznanice sa predavanja. Također, na svakom predavanju profesori bi zadavali 'domaće zadaće' iz budućih lekcija ili pak case study na primjeru određene organizacije gdje bi se od studenata tražilo rješenje nekog organizacijskog problema. Na narednom satu predavanja ili radnih grupa odabrani studenti bi prezentirali svoja rješenja, dok bi ostali studenti sudjelovali i stvarali diskusije i debate, i to sa velikim užitkom i na kreativan način.

Svaki profesor je bio spreman na razgovor sa studentima kao i na pružanje pomoći pod uvjetom izvršavanja obveza. Studenti se ne srame pitati, a profesori su spremni na odgovor.

Što nakon Erasmusa? Kad se treba vratiti u 'normalan život'? Kao što sam prethodno napomenula, kao studentima željnima znanja i iskustva prilike nam se nastavljaju pružati, samo treba pogledati lijevo ili desno, a ponekad nam se i same 'serviraju'. Tako se meni od strane mog Fakulteta, Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, ponudila prilika koju nisam mogla odbiti – obavljanje Erasmus+ stručne prakse, stoga sam se ja odlučila za novi pothvat – obavljanje stručne prakse u inozemstvu.  Vratila sam se u Pulu, tri tjedna nakon bila sam opet u Almeriji, ovaj put obavljajući Erasmus+ praksu u ESN uredu Almerije. Ista organizacija koja se pobrinula da mi dolazak kao stranom studentu bude nezaboravno i predivno iskustvo, prihvatila je i omogućila mi da u njihovom uredu obavljam dva mjeseca stručne prakse, i na isti način pomažem novim dolaznim studentima. Radno vrijeme od ponedjeljka do petka, od 10.00 do 13.00 i od 16.30 do 19.30. Suradnici su bili sve mladi ljudi, studenti ili oni koji su završili studij, volonteri, koji su me naučili i pokazali mi drugu stranu Erasmusa. Imala sam prilike upoznati još više studenata iz cijelog svijeta, iz Azije (Korea, Kina), zatim iz Amerike (od SAD-a do Meksika i Kolumbije), studente iz cijele Europe, i dalje, Turske, Pakistana. Zatim i sudjelovati u organizaciji putovanja, zabava i aktivnosti za upoznavanje. Bilo kakva nepoznanica mi je bila istog trena razjašnjena uz demonstraciju.

Iskustvo razmjene studenata i stručne prakse u inozemstvu pruža nezaboravno iskustvo koje uči studente da budu otvoreniji, sagledaju život iz druge perspektive, da budu odgovorniji, a istovremeno otvorenog srca grabe nove prilike. A i donosi sve više onih prilika koje se same od sebe otvaraju. S druge strane, prijateljstva koja sam stekla traju i danas, jednako intenzivno kao i kad smo svaki dan bili zajedno. Planiraju se i putovanja na kojima bismo se mogli sresti i međusobne posjete. A znati da se pozvani i dobrodošli u bilo koji dio svijeta, jedan je neprocjenjiv osjećaj. (studentica Corina Šćulac, FET)